Kako odabrati pravo pričvršćenje solarnih kolektora – ravni krov, kosi krov ili zid

Još pripremamo proizvode.

Ali možete pogledati druge kategorije.

Kako odabrati pravi način montaže solarnih kolektora – ravna krov, kosina ili fasada

Odabir pravog sustava montaže solarnih kolektora je odluka koja utječe na cijelu trajnost vaše solarnog instalacije. Iz prakse znam da upravo kod odabira nosača ljudi najčešće grešite – ili podcjenjuju opterećenje vjetrom, odaberu pogrešan nagib, ili jednostavno kupite nosač koji ne odgovara njihovom tipu kolektora ni krova. Rezultat su u najboljem slučaju probleme s učinkovitošću, a u najgorjem slučaju fizičko oštećenje cijele instalacije tijekom oluje ili jakog vjetra. U ovom članku sistematski prolazimo sve tri osnovna scenarija montaže – ravnim krovom, kosinom i fasadnom zidinom – s konkretnim tehničkim parametrima, dimenzijama, primjedbama iz stvarnih narudžbi i savjetima kako izbjeći najčešće greške.

Zašto je odabir nosača važniji nego što se čini

Mnogi kupci smatraju nosač kolektora čisto mehaničkim dodatkom – nečim što „samo drži“ kolektor na mjestu. Stvarnost je drugačija. Pravilna montaža direktno utječe na:

Energetski učinak kolektora – nagib i orijentacija nosača određuju koliko sunčeve energije kolektor stvarno hvata tijekom godine.
Trajnost hidroizolacije krova – loše ukotvljenje može uzrokovati propuštanje koje se pokazuje tek nakon godina.
Bezbednost cijele instalacije – nepravilno dimenziran ili pogrešno montirani nosač može dovesti do pada kolektora pri jakom vjetru.
Mogućnost budućeg proširenja – ako planirate kasnije dodati dodatni kolektor, morate razmišljati o kompatibilnosti nosača još pri prvoj montaži.
Estetiku i uklapanje u građevinsku dozvolu – posebno kod historijskih zgrada ili zaštićenih zonom spomenika je tip montaže reguliran.

Svaki od tri osnovna tipa montaže (ravni krov, kosina, zidina) ima svoju logiku, vlastite zahtjeve prema materijalu i vlastite postupke montaže. Pogledajmo ih redom i konkretno.

Montaža na kosinu – najčešći i najjednostavniji scenarij

Kosina s krovnom pločom je daleko najčešći slučaj s kojim se susrećemo u praksi. Većina kuća u Hrvatskoj ima nagib krova negdje između 25° i 45°, što je za solarni kolektor idealan raspon. Sustavi nosača na kosinu su dobro razrađeni, a njihova montaža je relativno jednostavna – ako znate pravilno raditi s krovnom pločom i pridržavate se ključnih detalja ukotvljenja.

Vrste krovne ploče i način ukotvljenja

Vrsta krovne ploče značajno utječe na to koji način ukotvljenja ćete koristiti. Razlikujemo:

Betonska ili keramička ploča – najčešći tip. Ukotvljujete pomoću šarki koje se pričvrste direktno na grede ili letve ispod ploče. Ploče na mjestu šarku uklanjate i zamjenjujete prilagođenim pločama s prolaznicom, ili koristite univerzalne brtvene elemente.
Kravata (stojaka, valovita krovna ploča) – ukotvljenje pomoću svorki na žljeb, bez potrebe za bušenjem u kravatu. Ovaj tip je vrlo prikladan za solarnu montažu jer ne omete hidroizolaciju krovne ploče.
Bitumenski šindri ili asfaltne lepeće – ukotvljenje direktno u grede kroz krovnu ploču, potrebna pažljiva brtvenje prolaznica.
Valovita ploča (eternit, plast) – posebne svorka ili šarka za valovitu krovnu ploču, manje česti slučaj.

Pri kosini vrijedi osnovno pravilo: montirajte kolektor paralelno s ravninom krova (tzv. „flush mounting“), ako nagib krova odgovara optimalnom nagibu za vaš regij. U većini Hrvatske optimalni nagib za godišnji učinak iznosi između 30° i 40°. Ako imate krov s nagibom 35°, idealna montaža je direktno u ravninu krova – bez dodatnog nagibnog nosača.

Pri ugradnji kolektora direktno u ravninu krova (tzv. integracija u krovnu ploču) postupak je drugačiji – kolektor zamjenjuje dio krovne ploče i mora osigurati istu funkciju hidroizolacije. Za taj svrhu služe posebni okvirni sistemi, kao npr. Nosič za ugradnju dva kolektora, koji omogućava čistu integraciju kolektora u krovnu ravninu bez izbočenih elemenata. U slučaju da želite kasnije proširiti instalaciju, na raspolaganju je i Nosič za ugradnju dodatnog kolektora, koji je oblikom i visinom kompatibilan s prvim i omogućava povezivanje redova.

Opterećenje vjetrom na kosini

Kolektor montiran u ravninu kosine ima s obzirom na aerodinamiku relativno povoljnu situaciju – ne predstavlja izraženu prepreku za vjetar. Zato su šarka i ukotvljenje dimenzirana na vučne sile (pokušaj vjetra da podigne kolektor od krova) a ne na pritisak. Svaka šarka bi trebala biti ukotvena u gredu, a ne samo u letvu – letve same po sebi nisu dovoljno krute za dugoročno opterećenje. Minimalni broj ukotvenih tačaka za kolektor površine 2 m² su 4 šarka, za veće kolektore ili izložena mjesta (vrhovi, kutovi) 6 šarki.

Montaža na ravnim krovom – veća sloboda, ali više posla s detaljima

Ravni krov (ili krov s nagibom do otprilike 15°) je tehnički zahtjevniji slučaj. Kolektor ovdje ne može slijediti ravninu krova, jer bi kod takvog malog nagiba bio učinak minimalan, a pored toga bi se u kolektoru nakupio prljavština i nečistoće. Rješenje je nagibni nosač koji kolektore nagne na traženi nagib – tipično 30° do 45° od horizonta.

Opterećenje, statika i balastni vs. ukotveni sistemi

Na ravnim krovom imate u osnovi dvije mogućnosti ukotvljenja nosača:

Balastni sistem (opterećenje betonskim ili plastičnim pločicama) – nosač nije mehanički ukotven u krovnu konstrukciju, drži ga vlastita masa i balastni elementi. Prednost je nula utjecaj na hidroizolaciju. Nedostatak je veća masa na krovu (tipično 20–30 kg/m² uključujući kolektor) i potreba za statičkim procjenom konstrukcije krova.
Ukotveni sistem – nosač je mehanički pričvršćen u krovnu konstrukciju kroz hidroizolaciju. Zahtijeva pažljivo brtvenje prolaznica, ali rezultat je stabilniji i lakši.

U praksi se na ravnim krovovima najčešće kombiniraju oba pristupa: nosiva konstrukcija je zakotvena u nekoliko točaka u betonski sloj krova, dok je zakotavljanje dopunjeno balastom za distribuciju opterećenja. Čisti balastni sustavi su uobičajeni na industrijskim ravnim krovovima, gdje je veliki dostupni prostor i nosivost krovnog konstrukcije je dovoljna.

Za ravni krov je dostupan npr. Zahtevna komponenta za kolektore na ravnim krovom do nagiba 15° za kolektor KS 2100F (1,82 m²), koja je dizajnirana upravo za taj scenarij. Komplet sadrži sve potrebne komponente za stabilnu i demontabilnu montažu bez ometanja hidroizolacije. Za osnovnu instalaciju dva kolektora na ravnim krovom možete koristiti i KS2100 – Osnovni nosač za prva dva kolektora na ravnim krovom / nagib do 15° / 1,82 m².

Razmak između redova kolektora – senčenje i izračun

Na ravnim krovovima morate riješiti nešto što nije problem na kosim krovovima: senčenje. Ako instalirate više redova kolektora, prednji red ne smije senčiti zadnji. Izračun minimalnog razmaka između redova ovisi o nagibu nosača i geografskoj širini vaše lokacije.

Osnovna formula za minimalni horizontalni razmak između redova:

d = h × cotg(α_min)

gdje h je visina zadnje strane nosača iznad krova i α_min je minimalni kut Sunca iznad horizonta s kojim želite računati (obično 20° za zimski solsticij). Za tipični nosač s visinom zadnje strane 80 cm i nagibom 35° izlazi minimalni razmak oko 220–250 cm između prednje strane jednog reda i prednje strane sljedećeg reda. U praksi se taj dimenzija obično zaokružuje prema gore na 260–300 cm za sigurnosnu rezervu.

Opterećenje vetrom na ravnim krovovima

Ravni krov je s aspekta aerodinamike najzahtjevniji slučaj. Nagnuti kolektor djeluje kao jedar – vjetar djeluje na njega ne samo vertikalno, već i horizontalno, dok se tlak i podtlak mijenjaju ovisno o smjeru vjetra. Balastni sustav mora biti dimenzioniran tako da ukupna masa nosača, balastnih pločica i kolektora bude veća od maksimalne uzgona sile vjetra. Za vjetarsku zonu II (većina Hrvatske) i površinu kolektora 2 m² pri nagibu 35° tipična potrebna masa balasta je 60–120 kg ovisno o visini zgrade i izloženosti. Uvijek je potrebno provjeriti konkretne vrijednosti s proizvođačem nosača ili statikom.

Montaža na fasadnu zid – poseban slučaj s konkretnim ograničenjima

Montaža kolektora na zid je manje uobičajena, ali ima svoje opravdanje u specifičnim slučajevima: kada krov nije dostupan, kada je orijentacija krova neprimjeren, ili kada je npr. rekreacijski objekt s vertikalnom fasadom usmjeren prema jugu. Fasadna montaža je također uobičajena za kolektore koji služe primarno za zimsko grijanje, jer je tijekom zime Sunce nisko i vertikalna površina prima više zračenja nego horizontalna.

Kuti nagiba i energetski učinak pri fasadnoj montaži

Kolektor na zidu je praktički u vertikalnoj poziciji (90° od horizonta), ili može biti nagnut konzolom na 60°–75°. To ima značajan utjecaj na energetski učinak:

Letnji mjeseci – učinak je značajno niži nego pri optimalnom nagibu 35°–45°, jer je Sunce visoko i na vertikalnu površinu pada pod oštrim (nefavorabilnim) kutem.
Zimski mjeseci i prelazna razdoblja – učinak je usporediv ili čak veći nego pri plošnom nosaču, jer nisko stajalo Sunce pada na vertikalu povoljnije.
Senčenje fasade – krov i eventualni arhitektonski elementi (niše, terase) mogu senčiti kolektor na zidu izraženije nego na krovu. Uvijek je nužno provjeriti senčnu analizu za konkretnu poziciju.

Statika i pričvršćivanje kod fasadne montaže

Pričvršćivanje na zid mora biti dimenzirano za kombinirano opterećenje: težina kolektora (tipično 25–50 kg za kolektor 2 m²), opterećenje vetrom (pritisk i vučna sila) i eventualno snježno opterećenje, ako se snijeg zadrži na kolektoru. Pričvršćivači moraju biti kemijski ili štapićasti vijci promjera min. 10 mm u betonsku ili zidnu zidinu. U GKB ili lagani zid pričvršćivanje kolektora nije moguće bez posebne podkonstrukcije koja dostiže nosivu konstrukciju. Minimalna dubina pričvršćivanja u beton je 80 mm, u čvrstu zidinu 100 mm.

Važan detalj koji se u praksi često zanemari: instalatersko cjevovodno povezivanje kolektora na zidu s akumulacijskom posudom unutar objekta zahtijeva prolaz kroz zid. Taj prolaz mora biti hermetički zatvoren i termalno izoliran kako bi se izbjegla stvaranje kondenzacije i termalni mostovi. Cjevovodni sustav mora imati čvrstu dilataciju, jer se kod temperatura od –20 °C (zima) do +200 °C (stagnacija u ljetu) cijevi značajno šire i skupljaju.

Usporedba triju sustava pričvršćivanja na jednom mjestu

Orijentacija kolektora – jug, jugoistok, jugozapad

Bez obzira na vrstu krova, idealna orijentacija površine kolektora je prema jugu (azimut 0°). Odstupanje do 30° prema istoku ili zapadu uzrokuje pad godišnjeg učinka za 3–7 %, što je obično prihvatljivo. Kod odstupanja od 45° pad iznosi 10–12 %, a kod orijentacije prema čistom istoku ili zapadu učinak pada za 25–35 % godišnje. Takvo rješenje može imati smisla samo ako je namjerno podijeljen učinak između jutarnjeg i večernjeg vrhunca (npr. dva kolektora – jedan prema istoku, jedan prema zapadu), što je međutim manje uobičajena konfiguracija.

Više o utjecaju orijentacije i nagiba na učinak možete pronaći u članku Horizontalna vs. vertikalna montaža kolektora – kada koristiti koju orijentaciju nosača u našem Vježbenom centru.

Proširenje postojeće instalacije – što treba znati prije prve montaže

Jedan od najčešćih problema s kojima se susrećemo: kupac naruči montažu 2 kolektora, godinu dana kasnije želi dodati treći i ustanovi da mu originalni nosač ne omogućuje proširenje, ili da prostor na krovu nije ostao slobodan. Da biste se tome izbjegli, pri planiranju originalne instalacije unaprijed razmislite:

Provjerite je li odabrani nosač pripremljen za proširenje (modularni sustav). Na primjer, Nosač za 2 kolektora na ravnom krovu je koncipiran tako da je kompatibilan s proširujućim elementima u slučaju kupnje dodatnih kolektora.
Ostavite dovoljno slobodnog prostora uz nosač pri montaži (min. 80–100 cm) za slučaj proširenja.
Cjevovodne razdiobe usmjerite u distribucijsku kutiju s rezervnom odbojkom za dodatni krug.
Akumulacijska posuda treba imati kapacitet barem 50–80 litara na svaki m² kolektora – kod proširenja sustava vjerojatno ćete je morati zamijeniti, ukoliko ste taj aspekt prije toga niste riješili.

Detaljnije informacije o proširivanju sustava pronađete u članku Proširivanje solarnog sustava – kako dodati dodatni kolektor postojećem nosaču u Informacijskom centru.

Materijali nosača – aluminij, cinkirana čelik, nehrđajući čelik

Nosive konstrukcije solarnih kolektora se proizvode od tri osnovna materijala, a svaki ima svoje karakteristike, prednosti i nedostatke:

Aluminijevi nosači – najčešće korišteni materijal. Lagan (važno posebno za pločasti krov), otporan na koroziju (ne zahtijeva lakoću niti tretman), cijenom dostupan. Nedostatak: kod dodira s čeličnim elementima (vijke, pričvršćivače) može doći do galvanske korozije, pa je nužno koristiti otporne prelazne elemente ili nehrđajuće spojeve.
Cinkirana čelik – čvršći i kruti materijal, pogodan za veće montaže i veće opterećenja vetrom. Veća masa je nedostatak kod balastnih sustava. Cinkovljeni premaz je dugotrajno otporan, ali kod oštećenja (bušenje, rezanje) treba oštećeno mjesto tretirati cinkovljenom bojom.
Neželjezni čelik (AISI 304 ili 316) – najduža trajnost, pogodan za moreplovne ili industrijske okoline s većom korozivnom opterećenjem. Viša cijena. Za standardnu montažu na kućnom krovu obično nije nužna.

U praksi vrijedi da je za većinu kućnih krovova aluminijevi nosač optimalan, ukoliko su ispravno riješeni svi prelazni spojevi. Cinkiranu čelik birajte kod većih površina, većem broju kolektora i kod veće izloženosti vjetru (planine, otvorene lokacije).

Učvršćivanje bez oštećenja hidroizolacije – tehnički detalji

Kapkanje uzrokovano neispravno izvedenim učvršćivanjem nosača kolektora jedna je od najčešćih reklamacija u praksi – a problem se obično pojavljuje tek poslije prve jakog kišnog sezone. Nekoliko ključnih pravila:

Svaki pričvršćivač koji prolazi krovskim pločom mora biti zaptiven dvostrukim sustavom: primarni mehanički zaptivni podloške (EPDM guma) i sekundarno hemijsko zaptivanje (trajno elastični silikon ili lepilo kompatibilno s vrstom hidroizolacije).
Nikada ne koristite običan sanitarni silikon – nije otporan na UV zračenje niti toplinu. Koristite isključivo silikone namijenjene za krovne primjene (temperaturni opseg min. –40 °C do +150 °C).
Kod pločastog krova s folijom hidroizolacije (PVC, TPO, EPDM) preporučuje se sustav zavarene prijelaznice, koje se zavarjuju na foliju istim materijalom. Ne koristite lepila i silikone kao primarno zaptivanje na folijama hidroizolacije.
Nakon montaže uvijek izvršite vizualnu kontrolu svih prijelaza i poslije prvog izraženog kišnog dana provjerite podkrovnju prostoriju.

Detaljan postupak s slikama i konkretnim savjetima pronađete u članku Kako ispravno učvrstiti nosač kolektora na krov bez oštećenja hidroizolacije u Informacijskom centru.

Praktični primjeri iz realizacija

Primjer 1 – Kućni krov, kosni krov, nagib 38°, orijentacija J-JV

Kupac je imao opečni krov, krovišni sustav s grebenima na razmak 90 cm. Instalacija 3 ravnih kolektora 2 m² u ravninu krova. Korišteno je 6 krovnih šipki pričvršćenih direktno na grebene (po dvije šipke na svaki pričvršćivač). Ukupna masa kolektora uključujući nosač bila je 78 kg – bez ikakvih problema za krovnu konstrukciju. Rezultat je čist, bez izbočenih elemenata, izvrstan učinak tijekom cijele godine. Učvršćivanje bez problema i poslije 4 sezone.

Primjer 2 – Stanovanjski zgrada, pločasti krov, betonska ploča

Udruženje vlasnika željelo je instalaciju 6 kolektora za pripremu TUV za cijelu stanovanjsku zgradu. Pločasti krov s PVC hidroizolacijom, visina zgrade 12 m (visoka vjetrenost). Izabrali smo kombinirani sustav: nosač pričvršćen na betonski krov kroz zavarene PVC prijelaznice + balastne ploče 40×40 cm, ukupna masa balasta 420 kg. Statik je potvrdio da je nosivost stropa 350 kg/m² dovoljna. Kolektori raspoređeni u dvije vrste po 3, s razmakom 280 cm između vrsta. Instalacija trajala 2 dana, bez zahvata u stanovno jezgro, samo novi vodni put na krovu i jedno mjesto prijelaza cijevi u strojarnu.

Primjer 3 – Kuća u planinskoj lokaciji, fasadna montaža na južnu stranu

Kuća u planinskoj lokaciji, kosni krov orijentiran sjeveroistočno/jugoistočno – neprimjeren za kolektore. Jedina mogućnost bila je fasadna montaža na opečnu južnu stranu, beton s obloženjem, debljina zida 38 cm. Instalacija 2 kolektora na konzolnim nosačima s prilagodljivim nagibom 60°. Učvršćivanje hemijskim pričvršćivačima M12 u beton, dubina 110 mm. Budući da sustav služi primarno za predgrijavanje TUV u sezonu travnja–listopada, niži ljetni učinak u odnosu na optimalno postavljenu krovu nije bio problem. Kupac je bio zadovoljan, jer je alternativa (instalacija na zid) bila jedina realna mogućnost.

Najčešće postavljane pitanja (FAQ)

Mogu li sam postaviti kolektore na krov ili moram imati stručnjaka?

Mehaničku montažu nosača može obaviti vježbani kućni majstor s dobrim uputstvom. Problem je u tome što instalacija cijelog solarnog sustava (cijevi, solarno sredstvo, električno povezivanje, regulacija) zahtijeva stručna znanja i u praksi i tehničku nadzor. Konkretno: radovi na krovu su opasni bez odgovarajućeg opreme, učvršćivanje u konstrukciju zahtijeva poznavanje statike barem na osnovnoj razini, a punjenje/tlak solarnog kruga zahtijeva tlak test. Preporučujemo bar konzultaciju s stručnjakom koji provjeri namjeru još prije montaže.

Koji je nagib nosača optimalan za pločasti krov za Hrvatsku?

Za godišnju upotrebu i maksimalnu godišnju učinkovitost optimalan je nagib 35°–42° (važi za geografsku širinu Hrvatske, dakle 47°–49° sjeverne širine). Ako sustav služi primarno za ljetni period (grijanje bazena, ljetna kućica), možete smanjiti nagib na 20°–25°, što istovremeno smanjuje opterećenje vjetrom. Ako želite bolji učinak zimi i prelaznim mjesecima, možete povećati nagib na 50°–55°, ali računajte na veći balast ili jače učvršćivanje.

Moram li imati građevinsku dozvolu za montažu solarnih kolektora?

U većini slučajeva u Hrvatskoj dovoljno je prijava drobne građevine na lokalnom građevinskom ured – to vrijedi za obične instalacije na kućnim krovovima, gdje se ne mijenja izgled zgrade u osnovi. Ako se radi o zaštićenoj građevini, zaštićenoj krajinskoj regiji ili ako kolektori značajno mijenjaju vanjski izgled zgrade, može biti potrebna klasična građevinska dozvola. Uvijek se situaciju unaprijed provjerite na odgovarajućem građevinskom ured – postupak se može razlikovati od općine do općine.

Koliko daleko moraju biti vrste kolektora na pločastom krovu da se međusobno ne tijenje?

Osnovno pravilo je: minimalni razmak (mjereno od prednje ivice prednje vrste do prednje ivice zadnje vrste) mora biti barem 2,5 puta visina zadnje ivice nosača za zimske uvjete (sunce na visini oko 20°). Za tipični nosač s visinom zadnje ivice 85 cm i nagibom 35° iznosi minimalni razmak oko 240 cm. Za sigurnu rezervu radite s 270–300 cm. Kod planiranja dvije i više vrsta uvijek provjerite izračun i za konkretnu lokaciju i izloženost.

Je li galvanska korozija stvarni problem kod aluminijevih nosača?

Da, a u praksi ga podcjenjujemo. Ako povežete aluminij (nosač) direktno s čeličnim vijkovima ili cinkiranim elementima uz prisutnost vlažnosti, stvara se galvanski članak i aluminij korodira brže. Rješenje su nehrđajući priključci (A2 ili A4), ili pak upotreba plastičnih ili EPDM podloški kao električno izolacijske slojeva između metala. Većina kvalitetnih nosača rješava ovaj problem unutar dizajna – provjerite dokumentaciju za izabrani nosač.

Što učiniti ako mi krov nije usmjeren prema jugu?

Odmah do 30° od juge (dakle J-JV ili J-JZ) je potpuno prihvatljivo, gubitak je maksimalno 5–7 % godišnje učinkovitosti. Kod odstupanja 45° (JV ili JZ) gubitak je 10–15 %, i dalje ekonomski smisleno. Ako je krov usmjeren na čist istok ili zapad, bolje je razmotriti fasadnu montažu na drugu stranu ili kombinaciju dvije grupe kolektora (jedna na I, jedna na Z) – to ima smisla posebno za izjednačavanje opterećenja spremnika tijekom dana. Za usmjeravanje prema sjeveru ne postavljajte solarni kolektor – učinak bi bio minimalan i investicija se nikada ne bi vratio.

Zaključak – ispravan izbor pričvršćenja ovisi o konkretnoj situaciji

Ne postoji univerzalno „najbolje" pričvršćenje kolektora. Kosi krov s odgovarajućim orijentacijom i nagibom je iz energetske perspektive idealan i tehnički najjednostavniji. Plohi krov nudi veću slobodu u postavljanju nagiba, ali zahtijeva pažljiv pristup statici i zaštiti hidroizolacije. Fasada je poseban slučaj s prednostima u zimskom prelaznom razdoblju, ali s ograničenim ljetnim učinkom.

Pri bilo kojoj montaži vrijede tri ključna pravila: dimenzionirajte nosač s rezervom (opterećenje vjetrom, mogućnost proširenja), riješite pričvršćivanje u konstrukciju – ne samo u krovnicu ili obložak – i ne zaboravite ispravnu brtvu svih prolaza kroz krovni ploč. Svaka ušteđena minuta pri montaži može se višestruko pojasiti kod popravke propusnog krova godinu dana kasnije.

Ako niste sigurni u izbor odgovarajućeg nosača za vašu konkretne situacije, pročitajte i druge članke u Vjeđbencu, posebno Kakav nosač kolektora vam je potreban – nagib krova, vrsta kolektora i veličina površine ili Nosač za plohi krov vs. kosi krov vs. zid – usporedba sustava pričvršćenja kolektora, gdje ćete pronaći detaljnije usporedbene tablice i upute za odlučivanje za konkretne vrste kolektora i krovova.

Imate pitanje o ovoj temi?

Nemate odluku ili rješavate konkretnu situaciju u svojoj kući? Napišite nam – sretni ćemo vam pomoći.