Česta pitanja o prirubničkim cirkulacijskim pumpama

Još pripremamo proizvode.

Ali možete pogledati druge kategorije.

Česte postavljana pitanja o prirubnim cirkulacijskim pumpama – kompleksan pregled za projektante, instalatere i krajnje korisnike

Prirubne cirkulacijske pumpe pripadaju uređajima oko kojih se vrti veliki broj pitanja – od osnovnog izbora pravog modela, kroz dimenzioniranje, montažu, do svakodnevne upotrebe i rješavanja kvarova. U praksi se susrećemo s time da se ista pitanja ponavljaju opet i opet: na projektantskim sastancima, telefonski od instalatera, tijekom konzultacija s investitorima velikih industrijskih pogona, kao i od vlasnika većih kuća s kotlovnica. Ovaj članak je stoga sastavljen kao pravi razgovor s praksom – ne kao suhi tehnički rječnik, već kao stvarne odgovore na to što ljudi zaista zanimaju i što ih zbunjuje pri radu s prirubnim pumpama.

Ako tražite dublji tehnički usporedbu različitih vrsta pumpi, pogledajte i članak Prirubne u odnosu na navojne cirkulacijske pumpe – koja je prikladnija, gdje su ove dvije glavne konstrukcijske vrste detaljno analizirane s aspekta primjene, troškova i prakse montaže. Za pitanja vezana za norme DN i PN uputite se na Veličine i vrste priruba – što znače norme DN i PN kod pumpi.

Što je zapravo prirubna cirkulacijska pumpa i čime se razlikuje od obične cirkulacijske pumpe?

Ovo je prvo i najosnovnije pitanje s kojim se susrećemo. Cirkulacijska pumpa uopće služi za cirkulaciju tekućine u zatvorenom krugu – najčešće vode ili vodne smese s nemrznim smesama u sustavima grijanja, hlađenja ili klima uređaja. Pumpe same po sebi ne povećavaju tlak u odnosu na okolinu (sustav je zatvoren), već premašuju hidraulički otpor cijevi, armatura i topljenja – dakle osiguravaju protok.

Razlika između prirubne i navojne pumpe sastoji se isključivo u načinu priključka na cijev. Navojne pumpe (male, kompaktne, koje poznajemo iz običnih kućnih kotlovnica) imaju vanjski ili unutarnji navoj – tipično G 1½" ili G 2". Prirubne pumpe imaju umjesto navoja prirube – dakle ravne ploče s rupe za vijke, koje se pričvrste na odgovarajuće prirube na cijevi. Ovaj spoj je mehanički čvršći, otporniji na vibracije i najvažnije – omogućuje velike promjere (DN 25 do DN 200 i više), koje bi navoj jednostavno ne pokrio.

U praksi, prirubne pumpe se koriste svuda gdje su veći promjeri, veće snage, veći protok, ili gdje to instalacijski uvjeti iz drugih razloga zahtijevaju. Tipične primjene su stanovi, administrativne zgrade, industrijske dvorane, bolnici, hoteli, topljenjske stanice, sustavi centralnog grijanja (CZT) i tehnološki hlađenjski krugovi.

Za koje primjene i snage su prirubne pumpe prikladne?

Ovo pitanje je ključno pri izboru. Prirubne pumpe su dostupne u ogromnom rasponu snaga – od manjih jedinica s potrošnjom 100–200 W i promjerom DN 32 do velikih industrijskih strojeva s potrošnjom desetaka kilovata, promjerom DN 150–200 i protokom stotina kubika po satu. U praksi prirubne pumpe tipično dolaze u promjerima DN 32 i više.

Tipične primjene u praksi:

Sustavi centralnog grijanja većih zgrada – stanovi, administrativni centri, škole, bolnice. Ovdje se tipično krećemo od DN 40 do DN 100, protok 5–80 m³/h, tlak (doprivodna visina) 2–12 m.
Topljenjske stanice i CZT (centralno grijanje) – veći promjeri DN 80–150, protok 30–200 m³/h. Pumpe su često spojene paralelno ili u rezervi (tzv. rezervna pumpa – „Standby").
Industrijski hlađenjski krugovi – hlađenje tehnologija, strojeva, kompresora. Sredstvo može biti voda, glikolske smese ili druge tekućine s različitim viskozitetima.
Geotermalni sustavi i dizalice topline – primarni krugovi solnih sonda ili zemnih kolektora, gdje se radi s glikol-vodnom smesom i gdje je viša viskoznost sredstva važan parametar.
Teorijski procesi – hranjivački i farmaceutski industrijski, gdje postoje posebni zahtjevi za materijal kutije (nehrđajući čelik) i higijenu brtvila.

Ako želite dublje se baviti izborom parametara za određeni sustav, pročitajte članak Koji protok i tlak vam je potreban za vašu prirubnu pumpu, gdje su objašnjeni računski postupci i praktični primjeri.

Kako ispravno izabrati veličinu prirubne pumpe? (Dimenzioniranje u praksi)

Ovo je vjerojatno najčešće i najvažnije pitanje. Pogreške pri dimenzioniranju su izvor većine problema koje korisnici kasnije prijavljuju – pumpa je bučna, ne grije, troši više elektriciteta nego treba ili se brzo pokvari.

Osnovni parametri koje treba znati prije izbora pumpe:

Željeni protok Q [m³/h ili l/s] – ovisi o toplinskoj snazi sustava i temperaturnom razmaku (razlika temperature uvodišta i povratnog voda). Za grijanje vrijedi: Q = P / (ρ × c × ΔT), gdje je P toplinska snaga [W], ρ gustoća vode (~971 kg/m³ pri 75°C), c specifični toplinski kapacitet (4 187 J/kg·K) i ΔT temperaturna razlika [K].
Željena doprivodna visina H [m] – odgovara tlakovoj straši u najdužoj (hidraulički najzahtjevnijoj) grani sustava. Uključuje strašu u cijevi, vijugama, ventilima, topljenjima i kotlu.
Promjer DN – bira se tako da brzina strujanja vode u cijevi bude u rasponu 0,5–1,5 m/s. Pri prevelikoj brzini (nad 2 m/s) nastaje buka i erozija, pri prenisko brzini su preveliki promjeri.
Temperatura sredstva i tlak sustava – utječu na izbor materijala brtvila, ležaja i kutije. Standardne pumpe obično rade do 110°C i 10 bar (PN 10).

Pрактичан пример: Имамо систем за гријење са укупном топлинском снагом 200 kW, температурни разлика котла 80/60°C (ΔT = 20 K). Поток: Q = 200 000 / (971 × 4187 × 20) ≈ 0,00246 m³/s = 8,85 m³/h. Тлакови губитак најдуже гране износи 7 m w.s. На основу ових вриједности изаберемо пумпу са DN 50–65, потоком око 9 m³/h и висином од 7–8 m са одређеном резервом. Подробнији поступак налазите у чланку Како изабрати фланасту циркулациону пумпу за систем за гријење.

Zašto je flanasta pumpa bučna? Što se može učiniti?

Bučnost je jedna od najčešćih žalbi kod učinjenih pumpi, bez obzira na proizvođača. Uzroka može biti više i važno je ih razlikovati, jer je rješenje uvijek drugačije.

Kavitacija – najčešći uzrok buke u pumpama, koju mnogi instalateri podcjenjuju. Kavitacija nastaje kad lokalni tlak u pumpi pada ispod tlakove vrijednosti pare tekućine. Stvaraju se paračke mjehurići koji se odmah srušuju – a to srušenje uzrokuje karakterističan „škripići“ ili „grub“ zvuk. Kavitacija je destruktivna: erozija rotora, oštećenje ležajeva i drastično skraćivanje vijeka pumpe. Uzroci kavitacije su: prenizak protitlak na sači (podtlak), previsoka temperatura vode (blizu vrelišta), zamućena ili djelomično zatvorena sača, preveliki potok (rad daleko od optimalnog radnog tacha).

Vazduh u sistemu – vazduhni mjehurići uzrokuju škripanje i prskanje. Rješenje: pažljivo odvazdušavanje sistema kroz odvazdušivače na najvišim mjestima. Moderni sistemi imaju automatske odvazdušivače, ali pri uključivanju nakon sezone treba provjeriti je li sistem potpuno napunjen.

Mehaničke vibracije – prenijete s pumpe na cijevi ili konstrukciju. Rješenje: elastične cijevi (vibracijske izolacije) na ulazu i izlazu iz pumpe, ispravno postavljanje pumpe na antivibracijskim podlogama, provjera je li pumpa poduprta samo cijevima bez vlastitog okvira/stanice.

Iznošeni ležaji ili upchavke – kad se čuje zvič ili metalički zvuk, ne radi se o hidrauličkom problemu, već o mehaničkom trošenju. Ležaje treba zamijeniti, eventualno cijelu hriadelevu upchavku. Više o dijagnostici nađete u članku Česte greške flanastih cirkulacijskih pumpi i njihovo rješavanje.

Pumpa radi daleko od optimalnog tacha – svaka pumpa ima svoju Q-H krivku i u njen središtu tzv. tach najviše učinkovitosti (BEP – Best Efficiency Point). Ako pumpa radi daleko od BEP-a (npr. potok je prenizak ili prevelik u odnosu na nominalni), povećava se buka i trošenje. Rješenje je ili ispravno podešavanje regulacije, ili izbor pumpe s drugačijim karakterom krivke.

Što znači „mokri rotor“ i „suhi rotor“ kod flanastih pumpi?

Ovo je pitanje koje dolaze kupci koji se prije kupnje pažljivo informišu – i to je ispravno, jer se radi o značajnoj konstrukcijskoj razlici.

Pumpa s mokrim rotorom (tzv. „Glandless“ ili ECM pumpe) imaju motor s statorom odvojen od rotora hermetičkom tankom cijevi (kanon). Rotor (uključujući magneta ili vodljivog omotača) je potopljen direktno u pumpanu tekućinu – tekućina ga hladi i mazuje ležaje. Ove pumpe ne zahtijevaju hriadelevu upchavku, gotovo su bez održavanja i tišije. Nedostatak: niža učinkovitost motora (gubitci u kanonu), ograničena maksimalna temperatura i tlak, pogodne samo za čiste tekućine (bez abrazivnih primesi).

Pumpa s suhim rotorom imaju standardni elektromotor s ležajevima, koji je odvojen od hidrauličke dijelove hriadelevom upchavkom (mehanička ili ucpavka). Tekućina ne dolazi do motora. Ove pumpe mogu izdržati veće snage, veće otvore (DN 65 i više) i više temperature. Zahtijevaju redovno provjeravanje i eventualnu zamjenu upchavki.

U kategoriji flanastih pumpi većih otvora (DN 65+) prevladavaju pumpe s suhim rotorom, jer snage i dimenzije premašuju ono što konstrukcija s mokrim rotorom može učinkovito obuhvatiti.

Kakve su norme i energetske klase kod prirubnih pumpi?

Od 2015. godine važi u EU propis ErP (Energy Related Products), koji određuje minimalne zahtjeve za energetskom učinkovitošću cirkulacijskih pumpi. Za cirkulacijske pumpe ključni parametar je Indeks energetske učinkovitosti (EEI – Energy Efficiency Index). Standardni propis 641/2009 (i njegove nadopune) zahtijeva za većinu cirkulacijskih pumpi EEI ≤ 0,23.

Što to znači u praksi? Stare jednostupanjske pumpe bez frekvencijskog regulatora imale su EEI 0,5–0,8 – to znači da su potrošile 2–3× više električne energije od modernih pumpi s elektronski upravljanim motorima. Moderne ECM (Electronically Commutated Motor) pumpe s ugrađenom elektronikom postižu EEI ispod 0,20, a automatski prilagođavaju snagu prema trenutnoj potrebi sustava.

Pri kupnji prirubne pumpe uvijek provjerite:

Vrijednost EEI (što niža, to bolja energetska klasa)
Da li pumpa zadovoljava važeće ErP propise (važi za pumpe do 2500 W snage)
Dostupnost regulatornih načina rada: konstantni tlak (Δp-c), proporcionalni tlak (Δp-v), konstantne okretanje

Za veće industrijske pumpe (snaga iznad 2500 W) važi propis 547/2012, koji regulira minimalnu hidrauličku učinkovitost u radnom točku. Za te pumpe je obvezno navođenje tzv. MEI (Minimum Efficiency Index) ≥ 0,40.

Kako se montira prirubna pumpa – osnovni principi i najčešće greške

Montaža prirubne pumpe ima svoja pravila, čije kršenje se pokazuje ili odmah pri pokretanju, ili uzrokuje dugoročne probleme. Detaljan postupak možete pronaći u članku Montaža prirubne cirkulacijske pumpe – postupak i česte greške, ovdje su barem osnovni principi.

Orijentacija pumpe: Većina prirubnih pumpi može se montirati s vodoravnom ili okom tom hrvatom – ali UVIJEK samo s motorom usmjerenim prema gore (ili u stranu, prema tehničkoj dokumentaciji proizvođača). Motor nikada ne smije biti usmjeren prema dolje – opasnost od oštećenja ležaja i ulijevanja vode u svorku. Ovo je jedna od najčešćih grešaka pri montaži.

Elastične vibracijske cijevi: Na ulazu i izlazu iz pumpe moraju biti postavljena elastična člana (vibracijska izolacija), koja sprječava prenos vibracija na cijevi i konstrukciju zgrade. Veće pumpe trebaju biti dodatno postavljene na antivibracijskim podlogama ili podstavcima.

Zatvarne armature: Na obje strane pumpe moraju biti kuglasti ili klapni zatvarni ventili, da bi pumpa mogla biti demontirana bez ispuštanja cijelog sustava. Na strani uvoza preporučujemo postaviti Y-filtar (prljavštinski filtar), koji štiti lopatice od mehaničkih nečistoća.

Manometri i termometri: Za veće pumpe preporučujemo postaviti manometarske odbojke (Schrader ventili ili kuglasti kranovi DN 15) ispred i iza pumpe. To omogućuje kontinuirano mjerenje tlakove razlike i dijagnostiku pri problemima bez uključivanja u sustav.

Smjer protoka: Prirubne pumpe imaju označen smjer protoka na tijelu – strelicom ili natpisom. Montaža u suprotnom smjeru ne bi „rušila“ pumpu, ali bi bio protok minimalan ili nula.

Električko priključenje: Trofazne pumpe (iznad cca 1,5–2 kW) moraju biti priključene s ispravnim redoslijedom faza – nakon pokretanja provjerite smjer okretanja motora (obično je na pumpi strelica). Ako pumpa radi unatrag, zamijenite bilo koje dvije faze na svorki.

Regulacija i podešavanje okretanja – na što obratiti pozornost?

Moderni prirubni pumpe s elektronskim upravljanjem (ECM motori ili asinkroni motori s frekvencijskim regulatorom) nude više regulatornih načina rada. Pogrešno odabrani način regulacije može dovesti do nekomfora (protok vode u cijevima, buka) ili suvišne potrošnje energije.

Tri osnovna regulatorna načina:

Konstantne okretanje (Const. n) – pumpa radi na fiksno podešenom stupnju okretanja bez obzira na opterećenje. Prikladan samo za jednostavne sustave bez termostatskih ventila ili kao hitni način. Energentski najneučinkovitija opcija.
Konstantni tlak (Δp-c) – pumpa održava stalnu razliku tlaka bez obzira na protok. Prikladan za sustave s dugim razvodima, gdje se tlakove gubitke značajno mijenjaju s otvaranjem ventila. Dobar kompromis između komfora i štednje.
Proporcionalni tlak (Δp-v) – pumpa smanjuje razliku tlaka linearno s pada protoka. Najenergetske učinkovitiji način za većinu sustava grijanja s termostatskim glavama. Preporučeni način za zajedničke sustave i velike zgrade.

Detaljno podešavanje i konfiguraciju obradujemo u članku Podešavanje okretanja i regulacija prirubne pumpe u praksi.

Paralelna poveznica pumpi – kada i zašto?

Veće sustave – toplinske stanice, bolničke, hoteli, industrijske radnje – vrlo često koriste dvije pumpe povezane paralelno. To je rješenje koje kupce iznenađuje, jer se pitaju: „Zašto dvije slabije umjesto jedne jače?"

Razlozi su u praksi uvijek isti:

Rezerviranje (redundancija) – ako jedna pumpa izgubi funkciju, druga preuzima rad. Za bolničke, hotela ili podatkovne centre to je apsolutna prioritet. Jedna pumpa radi, druga je u stanju spremnosti (Standby) i automatski se uključuje pri kvaru ili prekidu prve.
Sezonska regulacija – u ljetnim mjesecima ili pri djelomičnom opterećenju sustava dovoljno je jedna pumpa. U zimskim mjesecima, pri punom kapacitetu, obje rade paralelno i protok se udvostruči (pri istom tlaku).
Produljenje trajanja – izmjenično korištenje rada jednako raspoređuje trošenje na obje pumpe, svaka ima manje radnih sati.

Važno upozorenje: kod paralelne poveznice dvije pumpe ne se udvostručuje tlak, već protok – i to samo ako Q-H krivulja sustava to omogućuje. U praksi se protok kod paralelnog rada poveća za 60–80 % u odnosu na jednoprumpni rad (ne za 100 %), jer sustav pri većem protoku izaziva veći hidraulički otpor. Više o toj temi članak Flanerske pumpe za velike sustave grijanja – na što obratiti pozornost.

Koliko traje flanerska pumpa i što produžuje njezin vijek trajanja?

Pitanje vijeka trajanja pumpe ovisi o mnogim faktorima, ali tehnički vijek trajanja kvalitetne flanerske pumpe s suhim rotorom i mehaničkim brtvom kreće se između 15–25 godina, ako je pravilno dimenzionirana, instalirana i održavana. Pumpe s mokrim rotorom (ECM) su čak i dalje trajnije zbog odsustva kontaktne brtve.

Što skraćuje vijek trajanja:

Rad u režimu kavitacije (navedeno gore)
Prljava voda s suspendiranim nečistoćama – trošenje rotora i brtve
Korozivna voda s pogrešnim pH (optimum za vodu za grijanje je pH 8,0–9,5)
Dugotrajni rad na pogrešnom radnom točku (van BEP)
Zanemarena održavanja i kontrole

Što produžuje vijek trajanja:

Redovita priprema vode (inhibitori korozije, odvazdušavanje, filtracija)
Godišnja kontrola prije sezone grijanja
Upravo zamjena brtve pri prvim znakovima netesnosti
Meko uključivanje (soft-start) kod većih motora

Cijeli postup redovitog održavanja je detaljno objašnjen u članku Održavanje i servis flanerske pumpe – kako produžiti njezin vijek trajanja.

Materijali i mediji – što može i ne može čerpati flanerska pumpa?

Standardne flanerske cirkulacijske pumpe za sustave grijanja su konstruirane za čistu vodu ili vodne rastvore glikola (etilenglikolske ili propilenske nezamrzivače) do koncentracije maksimalno 50 % volumena. Pri većoj koncentraciji glikola dramatično raste viskoznost i pada učinkovitost pumpe – to se mora uzeti u obzir pri dimenzioniranju, jer Q-H krivulje vrijede za vodu (viskoznost 1 mPa·s), ali pri 50% mješovine glikola i niskoj temperaturi viskoznost se može povećati 3–5 puta.

Materijalna izvedba:

Liveni kućište + bakreni rotor – standard za sustave grijanja, temperature do 110°C, pH 7,5–9,5
Bakreno ili nehrđajući čelik kućište – pitka voda, prehrambena industrija, farmacija, agresivniji mediji
Specijalne brtve (Viton, PTFE) – za kemikalije, više temperature

Što flanerske cirkulacijske pumpe ne smiju čerpati: abrazivni mulovi, mediji s velikim česticama, zapaljive tekućine (za to su drugi tipovi pumpe), mediji za koje nije certificiran materijal kućišta i brtvi.

Najčešće postavljana pitanja (FAQ)

Mora li pri zamjeni stare flanerske pumpe očuvati se ista svjetlost DN?

Ne nužno, ali je vrlo praktično rješenje. Ako očuvate isti DN, dovoljno je zamijeniti pumpu između postojećih flanera bez zahvata na cjevovod. Ako želite promijeniti svjetlost (npr. s DN 50 na DN 65 zbog veće snage), morate postaviti redukcije ili preurediti flanere. U praksi je najjednostavniji put zadržati DN, ali odabrati pumpu s boljom Q-H karakteristikom i energetskom učinkovitošću – moderne pumpe s ECM motorima mogu postići istu ili bolju snagu od stare pumpe s značno nižom potrošnjom električne energije.

Što je razlika između PN 6, PN 10 i PN 16 na flanerskoj pumpi?

PN (Pressure Nominal / nazivni tlak) označava maksimalni dozvoljeni radni tlak u barima za koji je flaner dizajniran. PN 6 znači maksimalno 6 bar, PN 10 = 10 bar, PN 16 = 16 bar. Za standardne sustave grijanja stanica (radni tlak 3–6 bar) dovoljno je PN 6 ili PN 10. Za toplinske stanice s višim tlakom (mreža CZT) koristi se PN 16. Važno je: PN na pumpi mora biti jednak ili veći od PN cjevovoda i drugih armatura. Detaljnije objašnjenje normi pronađete u članku Dimenzije i vrste flanera – što znače norme DN i PN kod pumpe.

Može li se flanerska pumpa instalirati vertikalno (vertikalna os cjevovoda)?

Da, većina flanerskih pumpe to omogućuje – ali morate obratiti pažnju na orijentaciju motora. Motor mora uvijek biti usmjeren prema gore ili horizontalno, nikada prema dolje. Pri vertikalnom cjevovodu (pumpa postavljena „na bok“ cjevovoda) morate provjeriti u tehničkoj dokumentaciji proizvođača je li ta pozicija dopuštena. Neke modele s posebnim ležajnim rješenjima mora uvijek biti vodoravno. Pogrešna pozicija dovodi do lošeg mazanja ležaja i njihovog preuranjenog trošenja.

Kako prepoznati da pumpa kavitira?

Kavitirajuća pumpa izaziva karakteristični zvuk – kao da čerpate vodu s šljunkom ili pijeskom, ili grubo praskanje i škripanje. Snaga pumpe oscilira, protok je nestabilan. Mjerenje pokazuje niži diferencijalni tlak nego što odgovara karakteristici. Dugotrajna kavitacija ostavlja karakteristične oštećenja – pikovit (jamkovit) površinu rotora i skriene. Ako primijetite te znakove, treba odmah utvrditi uzrok: nizak usisni tlak, visoka temperatura vode, zagušeni filtar ili djelomično zatvoreni ventil na usisnoj strani.

Je li potrebno isključiti flanersku pumpu tijekom ljetnog odmora, ili može raditi cijele godine?

To ovisi o sustavu. Pumpe za grijanje u pravilu tijekom ljetnih mjeseci ne trebaju raditi i mogu biti isključene. Međutim, pažnja: ako pumpa stoji nekoliko mjeseci bez rada, mehanička brtva može „zamrznuti“ na vratilu i pri ponovnom uključivanju se potrhavati. Dobra praksa je tijekom odmora jednom u 3–4 tjedna kratko (10–15 minuta) uključiti pumpu, da se mazanje i brtva pomaknu. Većina modernih pumpe s elektronskim upravljanjem ima funkciju „anti-seizing“ – automatski se na trenutak uključe i tijekom ljetnog isključivanja.

Može li se flanerska pumpa povezati s pametnim kućama (BMS) ili upravljačkim sustavom?

Da, većina modernih flanerskih pumpe srednje i više klase ima ugrađeni komunikacijski protokol. Najčešći su: analogni ulaz 0–10 V ili 4–20 mA (za upravljanje snage vanjskim signalom), digitalni sučelje Modbus RTU (RS-485), BACnet ili LON. Premium modele nude i Ethernet/BACnet IP ili vlasnički bus. Ova sučelja omogućuju povezivanje s BMS (Building Management System), udaljeno praćenje, snimanje radnih sati i stanja kvara. U većim instalacijama s deseticama pumpe (industrijska radnja, bolnica) je to standardni dio projekta.

Zaključak: Što donijeti iz ovog članka

Flanerske cirkulacijske pumpe izgledaju jednostavno – u stvarnosti iza pravilnog funkcioniranja sustava stoji desetica detalja. Pravilni izbor svjetlosti, protoka i tlaka, odgovarajući režim regulacije, pravilna montaža, kvaliteta vode i redovito održavanje – sve to odlučuje o tome, da li će pumpa izdržati 20 godina bez problema, ili ćete svakih tri godine rješavati probleme.

Ako tražite određeni proizvod za svoj sustav, provjerite kategoriju prirubnih cirkulacijskih pumpi na atria.sk, gdje možete pronaći pumpe za različite promjere, snage i primjene. U slučaju da niste sigurni u ispravan izbor, preporučujemo da pregledate i ostale stručne članke u Vježbalištu znanja – posebno Kako izabrati prirubnu cirkulacijsku pumpu za sustav grijanja i Koji protok i tlak vam trebaju za vašu prirubnu pumpu, gdje su detaljno objašnjeni računski postupci s praktičnim primjerima iz stvarnih narudžbi.

Imate pitanje o ovoj temi?

Niste sigurni ili rješavate konkretnu situaciju u svojoj kući? Napišite nam – sretni ćemo vam pomoći.